• Print
• Email

Details

Published: Monday, 04 February 2019 10:02

Written by Alex

Jedna od projektnih aktivnosti u sklopu programa UOSI SMŽ pod nazivom „Jednake mogućnosti – a ne ograničenja!“ financiranog od strane MDOMSP i to u sklopu trogodišnjih programa udruga koje djeluju u području socijalne skrbi pod nazivom „Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga koje pružaju udruge“ za razdoblje 2017. do 2020.g. je psihosocijalno osnaživanje roditelja te mladih i odraslih osoba s invaliditetom i to kroz redovite mjesečne termine individualne psihosocijalne podrške i grupe podrške koje se provode svaki drugi mjesec.

U Maloj kući u Petrinji  prva ovogodišnja razgovaraonica održana je u utorak, 15.siječnja na temu "Žene i samopouzdanje" na kojoj su, uz roditelje djece članova Udruge, sudjelovale i žene zaposlene u sklopu projekta Nove vještine za jednake mogućnosti“ kojeg je UOSI SMŽ prijavila na Poziv „Zaželi”. Voditeljica razgovaraonice dr.sc. Daša Poredoš Lavor, suradnica na projektu udruge koja provodi i individualnu i grupnu psihosocijalnu podršku, prisutne žene pokušala je usmjeriti na razmišljanje o tome što čine da bi se osjećale bolje i što činimo kako bi se kao žene uspješnije nosile sa svakodnevnim izazovima življenja.

Tijekom 2018. godine održano je 7 razgovaraonica s temama koje su bile prilagođene svim članovima Udruge pa se tako razgovaralo o vrijednosti dodira, zagrljaja, osmijeha i podrške u životu, o ljubavi i intimnosti srednjih godina, a jedna od zanimljivijih bila je i razgovaraonica o muško-ženskim odnosima. Svibanjska je nosila naziv “Želim. Mogu. Hoću!, a potom je do kraja 2018. bilo govora o ulozi djeda i bake u obitelji, o umoru i odmoru gdje se pokušalo naučiti prisutne o tome znaju li se odmarati, dok je zadnja u prošloj godini bila na temu komunikacije i tipova poruka koju njome šaljemo.

Psihosocijalno osnaživanje roditelja te mladih i odraslih osoba s invaliditetom vrlo je važno jer dovodi do njihove veće razine emotivne osnaženosti, veće razine samopouzdanja i samopoštovanja, uspješnijeg suočavanja sa stresnim životnim situacijama, do razvijanja i primjene vještina dovoljno dobrog zalaganja za sebe, smanjene osjetljivosti na socijalnu stigmatizaciju, veću razinu socijalnog povjerenja u lokalnu zajednicu, sigurnosti u donošenje osobnih odluka, boljeg uočavanja osobnih potreba i podmirenje istih, uočavanja mogućnosti slobodnog vremena i aktivnijeg korištenje istog, veće razine informiranosti o dostupnim servisima podrške u zajednici i aktivne participacija u njima i na kraju, a ne manje bitno, međusobnog druženja, upoznavanja članova i razmjene iskustava.