• Ispis
• E-mail

Detalji

Objavljeno: Utorak, 17 Travanj 2018 08:31

Povodom Dana svjesnosti o autizmu, Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije organizirala je tematsku razgovaraonicu naziva „Autizam u očevim očima“ koja je održana 5.travnja u Galeriji Sveti Kvirin Doma kulture Kristalna kocka vedrine u Sisku.

O svom životu s autizmom govorili su hrabri očevi djece iz spektra autizma-članova Udruge. Poseban gost ove razgovaraonice bio je Budimir Buda Šobat, otac djevojčice Saše, koja također ima autizam i koji je upravo ove godine postavio novi svjetski rekord u statičkom ronjenju na dah te je ispod vode ostao 24 minute i 11 sekundi. Taj događaj posvetio je svoj djeci i osobama s autizmom kako bi osvijestio s kakvim se preprekama susreću u životu. Voditelj razgovaraonice bio je Daniel Berdais, novinar medijskog pokrovitelja Sisačkog radija, a Dijana Smajo, predsjednica Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije u uvodnom izlaganju razgovaronice  istaknula je kako su ove godine Dan svjesnosti o autizmu odlučili obilježiti na jedan drugačiji način kako bi sugrađanima i lokalnoj zajednici prikazali kako se očevi nose s poteškoćama svog djeteta.“ Nekako nam se rodila ta ideja, jer smo svi danas umreženi, svi smo na društvenim mrežama i sve grupe se nekako baziraju na mame i vidimo da se očevi dosta zapostavljeni. Mi smo htjeli ove godine čuti iz njihovih usta na koji način oni proživljavaju teškoću svoga djeteta, konkretno riječ je o autizmu, na koji se oni način nose s tim, kako to utječe na njihovo očinstvo, razmišljanja, bračni život. Želimo da budu otvoreni i da iz svog otvorenog iskustva pokažu koliko je teško biti otac djetetu s autizmom“, rekla je Smajo koja je poželjela da im se u budućnosti otvore sva vrata i da u Hrvatskoj zaživi rana intervencija.

Za početak je tata Velimir Novaković rekao koliko je sretan jer u Sisku je imao dobru podršku odgojno-obrazovnog sustava, a uz Karla su promijenili sebe i postali bolji ljudi. On i supruga oboje rade i imaju sreću što mogu računati na bake koje im uskaču u pomoć, a na taj način i njihov brak je jak i čvrst. Istaknuo je kako ipak mama puno više vremena posveti Karlu.

Tata Budimir Šobat pričao je o samim početcima za koje su znali da će biti teški. On je bio taj koji je uporno vježbao sa Sašom, dok je mama Aleksandra plakala jer je mislila da ju to boli. Nakon što su puno postigli na motoričkom planu došao je autizam. Shvatio je kako će do kraja života biti uporan zbog nje. Kada i gdje god može pokušava podizati svijest o autizmu, stoga je i obaranje svjetskog rekorda u statičkom ronjenju na dah posvetio upravo tome, a ujedno su kroz taj događaj započeli humanitarnu akciju za Centar za autizam u Zagrebu kamo Saša ide u školu.Istaknuo je kako je onog trena kada se suočio s poteškoćama kćeri Saše odlučio da u životu više neće popiti kap alkohola. Naravno ni prije toga nije bio alkoholičar, ali je povremeno u prigodama konzumirao alkohol. Voli pričati o svemu i ne odaje dojam kako su teškoće njegove kćeri uistinu teškoće nego drugačiji način života. Zajedno sa suprugom dijeli sve kućanske poslove.

Tata Samir Barakovac  ispričao je par crtica o sebi, svom životu s invaliditetom te je najupečatljivija rečenica koju je izgovorio kako muškarci koji zbog ovakvih situacija napuste obitelj nisu ljudi nego kukavice koje bježe od problema.Sretan je zbog podrške Ervinove tete u vrtiću što je vrlo emotivno iznesao. Na kraju je, sav u čudu, ispričao kako je jednu noć spavao u komadu osam sati. Vjerujem kako roditelji djece iz spektra autizma znaju taj osjećaj.

Tata Miro Smajo ispričao je svoj put koji je u početku bio vrlo stresan i prepun prepreka. Koliko mu je teško bilo u početku prihvatiti stanje. No čim se sabrao preuzeo je ulogu oca i majke zdravoj kćeri, a za Marijetu mu ništa nije bilo teško. Govorio je o ljudskim bračnim stvarima, manjku intime te kako od trenutka rođenja Marijete nikad nije izašao sa suprugom sam na ručak ili večeru. Normalno mu je dijeliti sve kućanske poslove i brigu o djeci.