• Ispis

Detalji

Objavljeno: Četvrtak, 11 Svibanj 2017 11:57

U sklopu višednevnog programa „14 dana za 14 godina“ kojim Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije od 3. do 16. svibnja obilježava 14. obljetnicu svog postojanja i rada, u Sisku je 10. svibnja, u prostoru HGK-Županijske komore Sisak održan okrugli stol/ edukativna javna tribina „Osobe s invaliditetom – aktivni članovi zajednice“. Okrugli stol provodi se u sklopu programa Mogućnosti- a ne ograničenja financiranog kroz bespovratna sredstva iz natječaja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Naglasak je stavljen na zapošljavanje osoba s invaliditetom. Tribinu je moderirala dr.sc. Daša Poredoš Lavor koja je uvodno  općenito govorila o zaposlenosti i nezaposlenosti. Istaknula je kako osobe s invaliditetom u svoju radnu sredinu donose pozitivu, entuzijazam, pouzdanost i predanost poslu. Kao primjer dobre prakse prikazala je i kratki film „Hedona“o društvenom poduzetništvu – čokolateriji koja zapošljava upravo osobe s invaliditetom.

O rezultatima zapošljavanja OSI na području SMŽ govorila je Željka Petrić Vagner, stručna savjetnica za zapošljavanje HZZ PU Sisak-iz odsjeka za posredovanje i pripremu zapošljavanja

U nastavku, predstavljeni su primjeri dobre prakse zapošljavanja osoba s invaliditetom i s područja naše županije – Narodna knjižnica i čitaonica „Vlado Gotovac“ Sisak, Opća bolnica „Dr.Ivo Pedišić“ te udruga Građanska inicijativa „Moj grad Sisak“.

U našoj zajednici svoj rad predstavili su gosti iz Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom - mr.Sanja Mršić Jurina, spec.kliničke psihologije, grupna analitičarka; Željko Skelin, dipl.ekonom. iz Službe za zapošljavanje i poticaje te Irena Palaić, stručna prvostupnica javne uprave.

Rad centra za profesionalnu rehabilitaciju predstavile su Natalija Vičević, prof. rehabilitator, Voditeljica stručnog tima i Jasna Gašparović, viša stručna savjetnica – pravnica.

Gosti iz Zagreba dali su i konkretne odgovore na pitanja vezana uglavnom uz profesionalnu rehabilitaciju, prilagodbu radnih mjesta, kvotno zapošljavanje osoba s invaliditetom te zakonsku regalutivu koju je potrebno doraditi.

Osnovanim Centrima za profesionalnu rehabilitaciju zabilježen je porast zaposlenih iz skupine osoba s invaliditetom. Tako je u 2016. godini došlo do porasta za 9,18 % u odnosu na isto razdoblje u 2015. godini, te do porasta za 34,21 % u odnosu na isto razdoblje 2014. godine. Zaposleno je 2.853 što je unatoč postotnom povećanju još uvijek malo s obzirom na više od 250 000 osoba s invaliditetom u radno aktivnoj dobi od kojih posao aktivno traži samo njih 7.204 koliko ih je evidentirano na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (podaci iz godišnjeg izvještaja Anke Slonjšak,dipl.oec.,  pravobraniteljice za osobe s invaliditetom).

Mi vidimo problem u tom jer sustav socijalne skrbi ne podržava zapošljavanje osoba s invaliditetom. Naime,osobna invalidnina trebala bi se gledati kao materijalna naknada s osnove invaliditeta dok ju u socijali gledaju uz prihode osobe. Dakle, ako osoba s invaliditetom želi raditi mora se odreći svoje osobne invalidnine iako njegov invaliditet ostaje i po zaposlenju. I dok jedno Ministarstvo aktivnim mjerama zapošljavanja potiče osobe s invaliditetom, drugo Ministarstvo ih čini pasivnima. Tu se pojavljuje također problem Jedinstvenog tijela vještačenja i naše birokracije. Dok rade osobe s invaliditetom zamrznu primanje osobne invalidnine, a proces vraćanja osobne invalidnine nakon isteka posla je zbog neefikasnosti JTV dugotrajan, a zabilježeni su slučajevi gdje su osobe s invaliditetom poslane na nova vještačenjai postupak traje znatno duže od preporučena tri mjeseca.

Što se tiče kvotnog zapošljavanja,prema podacima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom iz prosinca 2016. godine, u Hrvatskoj je bilo 8.720 tvrtki-obveznika kvotnog zapošljavanja (Pravilnikom o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom ( ̋Narodne novine ̋, br. 44/14 i 02/15) Obveznik ispunjenja kvote je svaki poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika, s time da se kvota određuje u iznosu od 3% u odnosu na ukupan broj zaposlenih kod poslodavca, neovisno o djelatnosti koju poslodavac obavlja. ). Podaci i nisu baš u našu korist jer prema njima samo ih je nešto malo više od tisuću koji ispunjavaju kvotnu obavezu dok njih preko četiri tisuće uplaćuju novčanu naknadu zbog neispunjavanja kvota(dužni su mjesečno,prilikom obračuna plaća, obračunati i uplatiti novčanu naknadu u iznosu od 30% minimalne plaće za svaku osobu s invaliditetom koju je poslodavac bio dužan zaposliti kako bi ispunio kvotu. Novčana naknada za 2016. godinu iznosila je 936,00 kuna.)

Poražavajuća je činjenica da  samo tri Ministarstva ispunjavaju uvjete kvotnog zapošljavanja dok ostali plaćaju naknadu. Dakle, niti tijela državne uprave ne pridržavaju se svojih propisa. Upravo bi država kao poslodavac trebala služiti kao pozitivan primjer.